KAMILE SU DEBELE – ZBIRKA PESAMA UROŠA PETROVIĆA
Posle uspešnih proznih knjiga, posebno romana sa zagonetkama, i nekoliko hibridnih formi sa autobiografskim elementima, malo ko je očekivao poeziju od Uroša Petrovića. Ipak i to se dogodilo. Kao neočekivana promena književnog izraza, zbirka pesama Kamile su debele – Pesme za razmišljanje, predstavljena je na zadnjoj korici, koja inače služi za prvo upoznavanje sa knjigom, upravo tako kroz duhovite izraze iznenađenja Petrovićevih saradnika.
Zbirku čine trideset i dve pesme za razmišljanje i trideset i dve pitanja o životinjama, koncipirana tako da pokreću na razmišljanje kako bi se došlo do odgovora koji nije odmah očigledan. Sve pesme, osim dve, jesu katreni, odnosno sastoje se samo od po četiri stiha. Po svojoj formi i sa rimom, koja nije uvek dosledna, ali svakako doprinosi muzikalnosti i ritmičnosti, ove jezgrovite pesme najsličnije su formi narodnih zagonetki. Kao i u narodnim zagonetkama, pojam, koji može biti neki predmet, biće, osobina, pojava ili odnos između pojmova, prikriven je, ali sugerisan značenjem i/ili zvučanjem. To se postiže metaforičnošću koja se zasniva na sličnosti po izgledu, funkciji ili zvučanju, a najčešće kombinacijom sve tri sličnosti. Npr. sličnost po zvuku: zvečarka i zvečka; sličnost po izgledu uz bukvalizaciju već postojeće metafore: kliker, kliker u glavi (pamet) i biser u školjci; sličnost po izgledu: leptir i leptir-mašna; sličnost po funkciji: nestanak struje među jeguljama – nestanak ljubavi... na taj način ove pesme ne samo što su zanimljive za tumačenje, melodične za pamćenje, već su i odličan primer velikog broja stilskih figura zvučanja i značenja, pa deci pokazuju kako i sloj zvučanja isto može prenositi određenu informaciju kao i sloj značenja.
Nešto teže za odgonetanje su zagonetke o životinjama. Na prvi pogled jednostavno formulisana prozna pitanja ne komplikuju odgonetanje svojom metaforičnošću i jezičkim igrama, ali zahtevaju određena predznanja. U knjizi su prisutni i odgovori za one koji nisu uspeli samostalno da dođu do njih. Međutim, Uroš Petrović ni u tom slučaju rešenja nije servirao na tacni, već se i oko njih morate malo pomučiti. Ako ste mislili da je dovoljno da okrenete knjigu i pročitate izvrnuto napisane odgovore, kako je to inače običaj u običnim knjigama, prevarili ste se! Ukratko – čeka vas iznenađenje, a da biste iščitali odgovor ipak morate malo da se pomučite.
I na kraju: Zašto trideset dve pesme i trideset dva pitanja? Na granici učitavanja značenja i uz želju da ovaj broj nije nasumice izabran ili samo plod slučajnosti, asocijacije nas vode do izreke Nema dva zuba u glavi, a ljudi, oni koji brinu o svojoj oralnoj higijeni, u godinama svoje zrelosti, dakle uz umnjake, imaju upravo trideset i dva zuba u glavi. Pošto su ovo Pesme za razmišljanje, uz ovu malu pomoć zaključak možete i sami naslutiti.
Ostavite komentar