MENE JE TEŠKO NE VOLETI - KNJIGA KOJU BI TREBALO DA PROČITA SVAKO DETE PRE NEGO ŠTO NABAVI KUĆNOG LJUBIMCA
Nemoguće je ne primetiti sve veći broj porodica, posebno porodica sa malom decom, koje imaju kućne ljubimce. To je, naravno, pozitivan trend, jer život uz kućne ljubimce dokazano pozitivno utiče na razvoj deteta. Ovo se posebno odnosi na pse, koji kod dece razvijaju osećaj odgovornosti, stvaraju navike, pozitivno utiču na imunitet, razvijaju empatiju, uče nas vernosti i odanosti... Međutim, da li je sa kućnim ljubimcima uvek sve tako divno? Duhovito i bez idealizacije Jasminka Petrović u romanu za decu Mene je teško ne voleti odgovara baš na to pitanje i pse prikazuje kao živa bića, a ne žive igračke i pomodne simbole.
Pas mešanac Krca, junak ovog romana, nije pas sa reklame. On cepa obuću i časopise, zbog njega se daljinski drži u kolima, on skače na ljude i gricka im uši, povraća po balerinama (o ovome ćemo kasnije), jurca po gradu, voli da jede iz kontejnera, upada nepoznatim ljudima u auto... on je umiljat i neodoljiv! Njegova mala vlasnica Nina je balerina, ona obožava svog Krcu, preuzima odgovornost za njegove nestašluke, dozvoljava mu da je vuče po gradu, da je blamira. Sve do jednog dana, kada je rekla dosta i ostavila ga na ulici. Nina pati i shvata da je napravila dve greške: prvu, kada je Krcu sa ulice dovela kući i učinila ga svojim kućnim ljubimcem, i drugu, kada ga je ostavila na ulici, jer nije znala kako sa njim da se izbori. Na vrhuncu preispitivanja sebe Nina priznaje roditeljima da joj je pas služio samo da bi se pravila važna. Naravno, kako bi se sve vratilo u ravnotežu, a priča privela srećnom kraju, igrom slučaja Nina i Krca se pronalaze i nastavljaju da žive uz svoje nesavršenosti, ali u velikoj ljubavi.
Na simpatičan i istinski duhovit način Jasminka Petrović ovim romanom, pričom o Nini i Krci, pred decu postavlja veoma važna pitanja. Da li ću ja moći da se staram o svom ljubimcu? Koliko znam o životinjama? I najvažnije: Zbog čega želim kućnog ljubimca? O odgovorima na ova pitanja trebalo bi svako dete da razmisli pre nego što nabavi kućnog ljubimca.
Razlika između očekivanja ljudi i životinja od zajedničkog života naglašena je u romanu različitim doživljajem sveta, a time i različitim perspektivama i naracijama. Jasminka Petrović zbog toga gradi ovaj roman na dva naizmenična pripovedna toka: u jednom je narator Krca, a u drugom Nina. Veoma su uspešni pokušaji simuliranja pseće logike kroz specifična poređenja i tumačenja sveta. Npr. Život bez Nine je prazan kao čanče bez granula. Ili: Kavez mora da je neko dobro zezanje. Jasminka Petrović se pokazala i kao majstor za stvaranje komičnih scena, koje su u isto vreme spoj humora i groteske, smeha i blama. Dve scene ovog tipa se posebno ističu: scena kada Krca povraća po malim balerinama koje vrište i scena kada Krca skače na komšiju, sa kojim je Ninin tata u svađi, i igra se sa njim grickajući mu uši. Obe scene su toliko nabijene suprotnostima, da bismo se najradije sklonili i na miru ismejali na nekom drugom mestu ne sačekavši trenutak kada će sve da eksplodira i pretvori se u katastrofu.
Izdavač preporučuje ovaj roman za čitanje deci od osam do dvanaest godina. Naravno, ta određenja su uvek fleksibilna. Pre nego što date ovaj roman svom detetu da biste ga, ako ništa drugo, onda testirali na temu kućni ljubimac, pročitajte ga vi. Podsetiće vas da su kućni ljubimci živa bića koja imaju svoje instinkte i potrebe, koja vole ukusnu hranu, vaše društvo i pažnju, slobodu i sigurnost, poštovanje, bića koja će vas usrećiti i pružiti vam mnogo ljubavi. Zbog toga je njih teško ne voleti.
Ostavite komentar